Rođen sam 24. 4. 1971. u Zagrebu, iako mi na rodnom listu i svim dokumentima kao datum rođenja piše 25. 4. 1971.
Zašto 25.? Nemam pojma… Ali, zato sam "papirnato" mlađi jedan dan, a "životno" mogu slaviti rođendan dva dana za redom... ;)

​

Odrastao sam u veseloj obitelji, okružen ljubavlju, srećom, i mnoštvom divne glazbe!​

Uz oca, profesionalnog glazbenika, sam od "malih nogu" slušao i upijao raznorazne melodije različitih glazbenih žanrova, i stalno se "muvao" po svim glazbenim događanjima na kojima je otac sudjelovao, i organizirao ih. I tako sam uz ta "muvanja", i nerijetka kućna druženja sa "tetama i stričekima" sa televizije, puno vremena proveo u okruženju glazbe i osoba iz glazbenog miljea. ​

Zavolio sam sve u tom svijetu glazbe, i zarazio se najljepšim "virusom". Najljepšim, nakon što izuzmem ipak onaj najljepši! Ljubavni.

I tako sam se ja tu "muvao", gledao, slušao i upijao sve oko sebe…
Sve do jednog dana (večeri) za vrijeme Zagrebfesta u Lisinskom, kad sam sjedio u krilu predivne gospođe, inspicijentice Ade Perić, koja me onako u šali pitala: "Dušo, a jel bi ti otišao po tetu Gabi?" Iste sekunde sam se sjurio niz stepenice, uletio u hodnik sa garderobama, i bez imalo straha i srama nasred hodnika uzbuđeno počeo vikati: "Teta Gaaaaabiiiii, dođite na pozoornicuuuuu!". ​

I tako sam ja, sa 8 - 9 godina, postao "Inspicijent"... :)

Teta Ada, hvala vam!

​

Nekoliko godina nakon toga sam uz oca počeo učiti i o organizaciji festivala i koncerata, i na nimalo lak, ali najbolji mogući način naučio i taj dio svijeta glazbe. Zašto kažem nimalo lak, ali najbolji mogući način!? Zato jer mi je otac jednom prilikom samo rekao da moram obaviti to, to, to, to, to, to i to, i sa dečkima iz festivalskog odbora mrtvo hladno otišao na klopu u "Vinodol"… I ostavio me sa milion upitnika oko glave… Kak da to sve napravim? Kog da na zovem? Možda bi XY mogao znati... A di mi je njegov broj telefona? Pa nemam ga… Uuu pooo moooooć!!!

Ali, iako mi je bila totalna zbrka u glavi, sve sam obavio kako treba, i u zadanom roku. Na to mi je otac rekao: "Bravo malac!" Osjećao sam se jako ponosno, i bio jako sretan! 

I zato, tata moj, hvala ti što si me gurnuo "direkt u vatru", i tako me naučio poslu!

​​

Jedan od dečki u festivalskom odboru bio je i Vladimir Mihaljek - Miha.
Miha mi je bio učitelj "terena", i učio me svim poslovima vezanim uz pripremu i organizaciju nastupa izvođača po diskotekama, trgovima, dvoranama, i vatrogasnim domovima… :) Od Mihe sam naučio puno toga!
Od kontaktiranja lokalnih menadžera, dogovora o pojedinostima, dolasku/ odlasku, spavanju/ vraćanju odmah nakon gaže, slanju plakata, slanju kaseta (to je ona nešto malo, plastično, crno, sa dva kotačića koje s olovkom moraš "premotati" na pravi početak vrpce jer umjetnici to nisu provjerili pa se silno čude pauzi od 6 sekundi između njihovog: "Idemooooo!" do početka pjesme… a tih 6 sekundi, u tom trenutku, traju vječnost…), slanju CD-a na radio postaje i provjeravanja je li sve stiglo, "pumpanja" vrćenja pjesama, odabiru redara ("Najbolje ti je pronaći najvećeg lokalnog štemera, i angažirati ga da radi za tebe. Njega se svi boje, i tak sigurno nebu bilo nikakve frke… ") i još puno toga…
Stalno smo bili na putu, i vozili se u raznim autima, kombijima, i autobusima. Svako putovanje nam je bilo kao "maturalac", i baš smo uživali u tom poslu koji nikome nije izgledao kao "posao". Ali bio je posao! I uživali smo maksimalno moguće!
Hvala ti dragi Miha na puno divnih događaja, i divnih mjesta koje sam obišao zahvaljujući tebi!

​

Uz gaže kod Mihe sam tih '90.-tih radio i kao DJ u zagrebačkom klubu "Cab club". Baš kao i '86., na sveopće oduševljenje Katje Restović, u diskoteci "Charlie" u Poreču, i '88. u diskoteci '88. na Dinamovom stadionu. I uživao sam u tome jer sam i kao klinac stalno nešto "mixao" kasete i ploče, i bio "glavni DJ" na tulumima.
Nakon svih tih mixanja kao DJ, i puštanja matrica i playback-ova na gažama, došlo je do mog angažmana za Porin 2003. ​

Prva gaža u ulozi glazbenog suradnika, moj prvi projekt na televiziji, sve uživo i greške ne smije biti ni slučajno! ​

Ne bi baš bilo zgodno da prezenteri izgovore rečenicu: "I, u kategoriji hit godine, dobitnik Porina jeeee… Oliver Dragojević, za pjesmu "Trag u beskraju"!, a ja pustim "Oduzimaš mi dah" od Colonije… Treeema "do plafona"…!!!
Glazba se puštala sa CD-a i Mini Disc-a, pa sam našao neki svoj "sistem" da sve to štima.
I sve odradio bez greške. Bar sam tako mislio… Sve dok mi nisu prišli režiser i urednik (Ivan Miladinov i Željen Klašterka- Muki), čestitali mi, i zahvalili, na odrađenom poslu. E, tek tada sam bio siguran da sam sve odradio bez greške!

I tako je krenula moja karijera glazbenog suradnika.

Ivane i Muki, hvala vam!

​

2004. su me nazvali Borivoj Vincetić i Ljudevit Grgurić - Grga, i ponudili mi posao glazbenog urednika u emisiji "Studio 10", što sam sa oduševljenjem prihvatio. Baš to što volim, 90% izvođača osobno poznajem, kreativnost, organizacija, izvrsna ekipa, i to je bilo to! Uživao sam radeći posao koji volim, i znam raditi najbolje, a i postao sam glazbeni urednik! :)

Boro i Grga, hvala vam!

​

Nakon toga je uslijedilo puno angažmana u ulozi glazbenog urednika - suradnika, i u svakom projektu sam uživao.

A zahvaljujući ogromnom povjerenju koje mi je pružio Tihomir Žarn, 2011. godine sam bio i tajnik redatelja.

Po prvi puta, trema nikad veća… Bijel, žut, zelen… Nikad to nisam radio, i u prvom live-u sam bio nesiguran, neodlučan, tih…

Ali, nakon prvog live-a sam smislio neki svoj sistem, napravio svoju "šprancu", i "razvalio"! I oduševio i redatelja, i asistente.

Divan osjećaj!
Žare prijatelju, hvala ti na ukazanom povjerenju i šansi!

​​

Izuzetno uživam u poslu koji radim od 1986. godine, odradio sam dosta toga, i nadam se da ću odraditi još puno, puuuno, toga!

​​

​Uz vrijeme provedeno u glazbenom studiju, prisustvo i sudjelovanje pri stvaranju i produkciji glazbe, zavolio sam i tonsku produkciju, pa sudjelujem i u realizaciji tonske slike u emisijama. Dvije ljetne sezone, na terasi hotela "Kvarner", sam radio i kao "tehniko" i ton majstor za Big Band Drage Diklića, "Profesionalci".



Glazbenu naobrazbu sam stekao u Glazbenoj školi Pavla Markovca, odjel - klavir i saksofon, pa se iz razonode, i u trenutku inspiracije, povremeno bavim i aranžiranjem i komponiranjem. A ponekad i sjednem za klavir, zasviram, i zapjevam... I nikad mi nije bilo jasno, a nije mi ni dan danas, zašto mi nije nikakav problem sjesti za klavir (u foajeu hotela "Histria", za vrijeme Memorijala "Đoser", kad su svi glazbenici i pjevači tamo), i zapjevati pred svim tim profesionalcima zbog kojih bi mooorao imati tremu!?

Sve super, bez ikakve treme i straha... A na pozornicu, pred publiku koja nije ni blizu profesionalcima, ne bi pod prijetnjom životom! To mi nikako nije jasno... Ali, možda jednog dana shvatim zašto je to tako... :)

​​​
Završio sam i srednju Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, aranžersko-scenografski odjel, pa ponekad smislim dizajn interijera i grafičko rješenje, a i nacrtam i poneku sliku i portret...



​



Eto… to vam je to, i živili vi meni! ;)

​​

Pozdrav!

​​

Dikla